Komentari On/Off

Stalk me on twitter

Linkovi, djeco:

Gnu

Moj dijo svemira
Koalicija.net

Real ultimate power!!!
Planewalker

-Saturday morning breakfast cereal
-Alien Loves Predator
-Something Positive
-Order of the stick
-Percy the chicken
-Lumen&Kremen
-Monkey island
-Sob Sa Sobom
-Partially Clips
-Overkloking
-Kolumbo
-Atland
-Elftor
-XKCD
-PvP

Kset
Rasta Ites
Kamosutra

Mail me!


Blogovi koje pratim povremeno a nisu neki koji crtaju i to, ti su malo nize
Glupinickname 2
Tantarantacha
At the diner
Ribac

Crtachi i sl.:

Robert "Bob" Solanovic
Dubrafko Matakovic
Enrique Fernandez
Sideshowmonkey
Lewis Trondheim
Wayne Reynolds
Prokleti Bambij
Tony DiTerlizzi
Frano Petrusa
Nenad Barinic
Tomaz Lavric
Dario Kukich
Chris Riddell
Matt Wilson
Vinod Rams
Betsy Bauer
Matt Dixon
Paul Kidby
Crab Fu
Xaxaxa
Svagi
Ja

Animafestovi
Animafest 2004

srjeda
chetvrtak
petak

Animafest 2005

Utorak
Srijeda
Cetvrtak
Petak
Subota

Animafest 2006

Ponedjeljak
Utorak
Srijeda
Cetrtak
Petak
Subotnja dodjela
Epilok

Animafest 2007

Utorak 1
Utorak 2
Srijeda
Cetrtvak
Petak
Subota
Nedjelja

Animafest 2008

Subota 1
Subota 2
Nedjelja
Ponedjeljak
Utorak
Srijeda 1
Srijeda 2
Cetvrtak+dodjela
Epilog


ENT3RATYR0WNPUR2UNALRiSQ


Velki banner ono e

28.05.2004., petak

Gone gonzo

tribute to Hunter S. Thompson :)

Daleko... Usred nitcheg... Oko mene samo praznina... I trotochke... Nindje trche po shumi... Il je to na televiziji? Ne!! Mislim da je na televiziji zlatni vrch. Koja je to karina od serije, stvarno bi bila bolja da ima neke nindje i kajaznam... Ovo pishem bez ikakve ideje i pripreme, a crtez sam nacrto s mishom u msPaintu. Zato izgleda josh i gore neg inache. Pas me gleda... Nesmijem ja gledat nju jer bu skocila na mene i oblizala me, jebem ju terijersku. Ponekad imam osjecaj da joj je otac bil umivaonik... Jesam li spomenuo nindje? Jesam? E jebiga... A psa? E neznam kaj bum dalje, valjda idem jest sladoled, dobar mi tek :)

- 20:42 - Komentiruj (10) - Isprintuj - Zlinkuj

27.05.2004., četvrtak

Tehnomanija

*tik*tik*tik*tik*tik*

Jooj, jucer pokushavam stavit neki cd koj mi je frend sprzio, glupi cd-rom ga nije ni pogledo. Zakaj? Zato kaje przen u XP-u koj nemam, il jos neki gluplji razlog, nisam ustvrdio. Mislim stvarno, totalno me fscinira opcenita ideja da se sve na ovom svjetu mora radit u grafickom modu, ono, ocu napisat nekolko redova texta i u konstantnoj sam opasnosti da mi prdne neka pitchka maternica i sve ode ukuratz jer sam koristio super-mega-extra office s miljon funkcija umjesto da sam sjeo za svoju 486-icu i natipko to u dosu bez nekih strahova i kajaznam.

Opcenito, cemu ta zaludjenost novim, jacim i boljim? Kuzim djecu koja briju tak jer im igrice zgledaju vishe kuul i jako su im zakon i kajaznam, al 80% poslova na kompjuteru su ostali isti: Tipkanje texta, neke glupe tablice, baze podataka, obrada zvuka, obrada fotografija, skidanje poshte, za to sve nam netreba sva ova mashinerija koju imamo. Al jebiga, to je valjda ko auto, svi sanjamo o tom da imamo kamion brzine rakete i snage traktora, pa kad idemo do duchana i nazad, nek se svi chude... Jadno

- 13:00 - Komentiruj (5) - Isprintuj - Zlinkuj

26.05.2004., srijeda

Pjesnitchki dijo

*vljum* za melodijeee

Ak je iko danas ocekivo ikakav text, jebiga, evo josh jednog divnog uratka mog puberteta. Da neko nebi reko da tehno nije mogutch na papiru :P

*bom* ajmo sada malo njeznije melodije
*tum* za melodije *bom* za melodije
*bom* ajmo sada malo njeznije melodije
*bom* *vgzzzzzdk* *tum* za melodije

*vrum* ajmo sada malo brze te melodije
*tum* za melodije *bom* za melodije
*tum* ajmo sada malo pitchit sve melodije
*tum* zagazagaza*vgzzzzzdk* za melodije

zagazagazagazaga*bum* za melodije
*bum*zagazagazaga*tum* za melodije
zagazagazagazaga*bum* za melodije
...za melodije ...za melodije

rekli mi melodiju ic vodit na rapsodije
*tum* za melodije *bom* za melodije
zaboli me kurac pa im kazem samo vodi je
*tum* za melodije *bom* za melodije

da bi imo nesto sto bi islo na rapsodije
*tum* zagazagaza*vgzzzzzdk* za melodije
treba samo dodati si pravilne mirodije
koje ce ti dati zacin dobar za melodije

*bom* za melodije jer volimo melodije
neki bi i dusu dali samo za melodije
makar ova pjesma nema neke bas melodije
ja vam ipak kazem dajte *bom* za melodije

...za melodije ...za melodije
treba samo dodati si pravilne mirodije
*tum* za melodije *bom* za melodije
neki bi i dusu dali samo za melodije

zagazagazagazaga*bum* za melodije
*bum*zagazagazaga*tum* za melodije
zagazagazagazaga*bum* za melodije
*bum*zagazagazaga*bum*zagazagazaga
*bum*zagazagaza melodije ...za melodije

- 19:29 - Komentiruj (4) - Isprintuj - Zlinkuj

25.05.2004., utorak

Proomeet

Pazite na razmak

Joooj, danas me poslalo u avtu po gradu u najvecoj jebenoj guzvi ikad. Jedva sam se izvuko iz svega. Voznja od dvadesetak minuta je trajala skoro sat vremena i popizdijo sam!!! No da, ja nisam neki vozach, al kojih bilmeza ima po cesti to nije normalno. Kaj su ljudi zaboravili da imaju zmigavce? Ja i ko pjesak pratim zmigavce i mogu rec da sam par puta skoro poginuo zbog debila koji zakljuce da je izbor trake stvar necije nenadane promjene ponashanja. Da, to me isto ubija kad neko pametan na brzoj cesti koristi ljevu traku za osobnu meditaciju. LJEVA TRAKA JE ZA PRETICANJE!!!! Razmisljam pocet radit naopake naljepnice s tim natpisom za prednje staklo. Ne kuzim opce u cem je shtos. Pretpostavljam da pametnjakovici misle da je desna traka za loshe aute a ljeva za dobre. Mislim stvarno. Al dobro, zadnju nesrecu sam imo kad sam upo u lancani sudar jer je murjak ispred naglo skrenuo prek pune trake. Otad me vishe nish ne iznenadjuje.

- 16:15 - Komentiruj (3) - Isprintuj - Zlinkuj

24.05.2004., ponedjeljak

Fiktivna literatura - Tarot skrivene spoznaje

Koja li ce karta izletit iducha? :)

Ovaj, naizgled savrsheno normalan shpil tarot karata nije za svakodnevna bacanja jer svi rezultati imaju vrlo cudne popratne pojave. Naime, ovaj tarot bio je skupljan od strane ceha dvorskih i slobodnih luda u suradnji sa svecenstvom boga znanja. Primarni cilj je bila pojacana sposobnost predvidjanja buducnosti, no zbog specificnog nacina izrade tarota, rezultat je puno cudniji od toga. Sama metoda izrade je nepoznata jer svi podaci o tome bili su unisteni iz nepoznatih razloga.

Nacin upotrebe tarota moze biti kao i u klasicnom tarotu, s tim da ce zavrsni rezultat bacanja prizvati biche iz neke druge ravni postojanja koje je upoznato s odredjenim dogadjajima iz buducnosti. No, nije uvjek jednostavno od takvih bicha dobit zeljene informacije

Jednostavniji nacin upotrebe je promjesati karte i baciti nasumicnu kartu na pod. Iz karte ce izici lik ili pojava vezana za znacenje karte i pomagati bacachu. Jedini problem je shto se nesmije znati koja karta ce biti bacena inace se ne postize zeljeni efekat

Shpil je jedinstven u svjetu i njegova trenutna lokacija je nepoznata. Dok ga mnogi traze da ga prisvoje ili vrte od ljudi koji su im ga preoteli, mnogi ljudi panicno bjeze od tog istog shpila zbog cudnih i neugodnih iskustava koja su imali koristeci ga

- 19:11 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

23.05.2004., nedjelja

Zla hijerarhija u zasjedi

Zlo!!! Zlo, kazem vam!!!!

Evo jedne moje stare al dosadne priche kad sam prvi put isho trazit posao. Josh sam bio neuk i vidio prilike na svaka 2 metra. Pishe ljepo u oglasniku "trazimo nekog za urecki poso, radi se svashta" i nazovem ja, dobim odma razgovor, odem na razgovor i sve se cini oke, kaze zena da sam ko stvoren za taj poso i da odma dodjem sutra na probni dan. Sad ja vidim da bu sve oke, pa se usudim pitat shto se tu zapravo radi, a ona meni krene muljat da je to komplicirano i da se puno toga radi i da najbolje da ja dodjem i vidim kaj to je. Mislim si super, neki "katica za sve" posao di ja radim od dopisa do domarstva, nekj tak sam radijo i sav odusevljen obavjestim najblizi rod da sam nasho odlican posao iako neznam josh kaj se tocno tamo radi. Jedina kvaka, navodno su svi u odjelima... bollocks, al ajde dobro, ak su stvarno svi u odjelima, onda je posao valjda bolji neg shto sam mislijo. Za svaki slucaj sam pitao da to nije neki posao di se ide po kuchama il se naziva ljude doma, a zena se uvrjedila i rekla "ma ni slucajno! Za pocetak, to je ilegalno"... Ma posao iz snova, kazem vam, o cem god da se radilo

I dodje prvi dan posla. Ja josh dosho ranije, a na putu shefica nazvala da provjeri jel stizem. Mislim si, uuu, eki ozbiljan posao cim je sve tak po shpagi i dodjem tamo. Dodjele oni mene nekom tipu u finom odjelu koj kaze da vozimo na drugu stranu grada i avantura zapocheshe... Pitam ja josh njega kaje taj posao a on kaze da se radi sa strankama i pokusava se sklopit posao, al neda se to tak objasnit, najbolje da ja to vidim iz prve ruke.

I dodjemo mi na parkiralishte, tip zvadi torbu prepunu nekih kutija, uzme jednu kutiju u ruke, zakljuca gepek i ode u prvu birtiju iza ugla (neka prchvarnica za kronere), dodje do shanka i zavergla "dobar dan gazdarice, kako je? Da je bolje nebi valjalo, jelda? Ahahah, al to se ja malo shalim, nego bi vas ja htio zainteresirat za ove fantasticne charobne tave, kao one koje se reklamiraju na otv-u, imaju dvije strane pa nemorate bacat palachinke nego lalalalala, al to nije sve, uz ovu tavu dobijete blablablablabla..."... Probo sam se ne pocet mijat i cak mi je i uspjelo. Zapravo, odushevio me posao jer to je to, ono najnize od najnizeg, ljudi koje svi preziremo i meni se taj posao nudi!

Naravno da nisam planiro radit tamo, al sam proveo dio dana po ducanima, birtijama, pa cak i u domu zdravlja medju ljecnicima gledajuci covjeka kako uporno nudi fantasticne carobne tave po vrlo niskim cjenama. Fascinantno i korisno iskustvo, moram priznat. Razmisljam si och u jos neku marketinsku firmu i pravit se lud, tek tolko da opet prozivim takav dan jer je bilo zaaakon... Jedino radit tak nekaj nema shanse, mislim da bi umro od muke. Radije bi cistio ceste iako sumnjam da bi mi posao u grackoj cistoci bilo moguce nac, to je drzavna firma s finom placom i dobrim radnim vremenom, nejde to bash ak nije prek veze...

- 18:43 - Komentiruj (5) - Isprintuj - Zlinkuj

Horor prica - uzorak krvi

Misterij nerjeshen

"WAAAAAAAH!!!!" chulo se iz druge sobe. Bio je mrkli mrak. Otrcao sam tamo, upalio svjetlo i vidio kako mi je majka stala na komad razbijene vaze koja je konspirativno lezala na podu. Bio je to novi misterij koji je trebalo rjesiti. Otrcao sam u sobu i obukao svoju uniformu, uzeo lulu i povecalo, te krenuo proucavati vazu. Dok je zrtva bila u kuhinji i zaljecivala rane, ja sam sakupljao uzorke krvi i trazio otiske stopala. Odjednom me ugledala sestra i viknula "mamaaa, buraz opet paradira u kariranom shlafrukuu!!", a majka joj je odgovorila "pusti sad njega i dodji mi pomoc izvadit staklo iz noge!!". Uzoraka krvi je bilo malo ali dovoljno. Na zalost, u mojoj sobi nije bilo dovoljno opreme za istrazit uzorke i zato sam odlucio potrazit pomoc doktora Watsona. Digo sam slushalicu i nazvo lokalnu ambulantu:
-Opca medicina, izvolite
-Trebam hitno Dr.Watsona!!
-Jaooo, pa 3 ujutro je, kak ti se da zajebavat s pizdarijama?
-Molim vas, jako je vazno
-Gle mali, nema dr.Watsona isto kak ga nije bilo jucer i ak ne prestanes bit naporan, zvat cu policiju
-Nije potrebno, sam cu im se obratit
Obukao sam cipele, napunio lulu sapunicom za balone i otrcao u stanicu. Nestanak dr.Watsona je vec odavno bio misterij koji mi nocima i nocima nije dao sna. Usao sam u stanicu i dosao za stol nocne sluzbe:
-Imam jos nekoliko pitanja u vezi dr.Watsona
-Ah, ti si. Znamo lokaciju dr.Watsona, nalazi se u bolnici u drugom djelu grada
-Odlicno, dajte mi adresu, moram mu hitno postaviti par pitanja
-Nije potrebno, vani te ceka patrolni auto koji ce vas dovesti do njega
-Najljepsa vam hvala, krecem iz ovih stopa
Divna je to bila gesta momka koji je radio za shalterom. Oni drugi su obicno bili ljubomorni na moj genij i nisu mi bili previse od pomoci. Sjeo sam u auto koji me odveo do bolnice. Usput sam preispitao vozaca o dr.Watsonu, no on nije bio previse upucen u cjelu stvar.
U bolnici su mi rekli da me prvo moraju pregledati jer neka cudna bolest vlada gradom. Ustanovili su da sam definitivno obolio, dali mi ljek i rekli da cu morat ostat nekolko dana. Tu noc sam otisao spavati, no sutra prvo moram potrazit dr.Watsona. Ako je ovdje, shto mu se desilo? Jel obolio od iste stvari kao i ja? Jel sposoban provesti istragu na sakupljenim uzorcima krvi? Moracu ga to sve preispitat ak opce uspijem zaspat od buke koju proizvodi onaj tip koj lupa glavom u zid. Cudna neka bolnica...

- 14:55 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

21.05.2004., petak

Suuuunceeee!!! :)

ko josh chita blogove dok je vani ovak sunchano? :)

Ode ja na jarun jerbo je vani sunchano i pun mi je kurac kuche, posao moze cekat kishu koju bum prizval ak se napijem. Jebada je to, nekad mi je jarun bil pred nosom, a sad kad sam odselijo, sad je to visha filozofija doch do yebenog jaruna, al neka. Shetat prek pol grada do tam je pol zabave, samo si moram nach neku ljetnu kazetu za vokmen. To je sjebano jer kad sam slusho kazete, onda sam bil mali zli punker koj ne slusha ni rege ni nish slicnog i sad ispashtam. Mislim, stvarno je malo presunchano za bodycount, a osim toga, buke bum se naslushal navecer (vid obavjest dolje). Eto, tolko od mene. Ova karina od posta je tek tolko da se ljudi nebi zalili da stavljam preduge postove

- 14:45 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Horor prica - zidine starog dvorca

Dvorac na mjesecini - romantika ili strah?

Zidovi su bili stari i raspucali s obzirom na njihovu debljinu. U prostorijama je vladao mrak. Pokusavao sam paliti baklje, no nisu dugo trjale. Cudna je energija vladala unutar tih starih zidina. Polako sam nastavio razgledavanje i pazio pri svakom koraku na detalje koje susrecem. Vani je grmilo ko iz kabla. Bio sam na neki perverzan nacin sretniji u unutrasnjosti nego na onoj uzasnoj kishi, no nestanak struje bash i nije pomagao pri razgledavanju dvorca. Neznam opce zasto sam to bash tu noc odabrao. Cudno fijukanje je ispunjavalo prostoriju dok sam nervozno gledao rucno rezane tapiserije. Malom stolicu je otpala noga, to me je brinulo. Bio je to cvrst stolic, kako bi noga opce otpala sama od sebe? Netko je bio ovdje i cackao tamo gdje nije trebao. Nisam toliko osjecao strah koliko je to vishe bila nervoza zbog necijeg ometanja mog privatnog posjeda. Razgledavao sam dalje, shto je jos bilo unisteno. Mrak je bio uzasan, a ja sam imo neku malu djepnu lampu koja je sve radila samo ne osvjetljavala mjesto u koje sam ju uperio. Jedan toranj je bio napuknut. Jucer je bio savrseno normalan. Nisam mogao okriviti oluju, niti ista slicnog. Bilo je to djelo zive osobe. Zamrmljao sam nervozno i nastavio razgledavanje. Hodnici su bili u visemanje dobrom stanju, no onda me zaprepastio prizor - ogromna mrtva muha zauzimala je velik dio jednog hodnika, a da stvar bude gora, veliki crvenoglavi mravi su ju jeli. Vidio sam cjelu kolonu kako sheta po mom dvorcu. Tada sam ih osjetio i medju nogama. Svi su isli prema smecu u vec dugo neciscenom dvorcu. Zgadio mi se zivot, uzeo sam dvorac, bacio ga u vrecu za smeche i zatvorio vrecu da beshtije ne izidju van. Pasmaters, drugi put kad se krenem igrat s glinemolom i padne mi na pamet gradit dvorac, prvo cu udarit glavom u zid i nakon toga probat smislit neshto drugo... Hmm, morao bi pomest sobu, mravi su se stvarno gadno nakotili...

The end? :E

- 04:06 - Komentiruj (5) - Isprintuj - Zlinkuj

20.05.2004., četvrtak

Yebesh prichu, evo odma josh laprdanja

ic di end of d vrld, ez vi noit

Uuu, dobro je. Pade mi napamet nenadjebiv nachin kako dobit dovoljno ideja za ovo medjupisanje o nichemu. Naime, malo pogledam ove druge blogove i kad vidim kak su svi u karini i naporni, odma dobim miljardu glupih ideja koje su i dalje bolje od svih ostalih jer su mojee

Nego, kolko ljudi se boji smaka svjeta? Kolko mu se veseli? Kolko ih se boji zbog drugih ljudi? To mi nikad nije bilo jasno. Oke, mozda je u svjetu sve puno tuge, smrti, usmrdjenih charapa i losih povjesnih spektakala, al ono shto niko ne primjecuje je da bog zapravo zna shto radi. Ljudi vjechno cmolje "jooj meni je loshe, zakaj bog ne rjesava moje probleme umjesto mene?", pasmaters, pa nismo yebene amebe, moramo se naucit prezivljavat, inace nebi bili ovdje. Zamislite ovo mjesto ko extra dobru zatvorsku kaznu. Dobili ste ovo tjelo koje ima potrebe i te potrebe treba zadovoljavat. Jednom kad umrete onda bu vasha dusha u jednom velkom kolektivnom nicemu a vama bu sve dobro, pa se mozda i vratite pogledat neki planetich i ljude opsjednute nekim svojim potrebama, tek tolko da se malo nasmijete... I zato, dok ste ovdje, uzivajte djeco, nema nishta ljepseg od toga da imate neku potrebu i zadovoljite ju. Prosecite po suncu, pojedite sladoled, dobijte pljusku od suprotnog spola zbog dvosmislene rechenice, pogledajte neki losh film, obucite se u nindju i mashite katanom po dvorishtu, preuredite sobu iz chiste objesti, zaposlite se u telemarketingu, kupite malo glinemola i napravite minijaturnu repliku biste druga tita, napravite voodoo lutku nekog drveta u susjednom parku i njishite ju dok nema vjetr... o cem smo ono pricali? A da, apokalipsaa...

Daklem, sjetite se noe. Jel on isho okolo i upozoravo ljude? Jel on djelio neke letke di je pisalo "spasite se i krstarite u nepoznato za samo 950kn"? Jel se obuko u odjelo i s kolegama bio naporan prema ljudima na trgu? Nije, on je napravil svoj brodich i dovel svoje zivotinjice i osho plovit i josh je dobil blagoslov boga jahvea nakon cega je neko vrjeme imo +1 na sve rollove... hmm, malo sam skrenuo opet s teme, al poanta vam je valjda jasna,b obavite svoje probleme. Ak vas neko neshto pita onda mu odgovorite, pa ga i upozorite. Ak vas je bash jako strah onda izgradite yebenu drvenu podmornicu i zaplovite malo dok cekate kraj. Al poanta svega je da je kraj svjeta puno dalje neg shto mislite. Opustite se djeco, proshecite po suncu, pojedite sladoled, dobijte pljusk... hmm, i have a funny feeling of de ja vu... Uglavnom, uzivajte zivot. Znam da je zabavno provodit ga u strahu, al jos ga je zabavnije provodit u veselju. Sex, glazba i bungee jumping mogu proizvest vishe adrenalina neg svi supertajni lawful-evil vladari svjeta zajedno

Uzitak je tu negdje, samo ga trebate potrazit. A mozete se i pozurit jer kraj svjeta je blizu, neki cak predvidjaju da bi se mogo desit do travnja 2002 :P

- 23:25 - Komentiruj (1) - Isprintuj - Zlinkuj

*Obabvjest*Obavjest*

Idem na koncert, jupiii

KAMOSUTRA
21.5. Spunk

Koncert+Inervju

"promocija" i prodaja po simbolicnoj cijeni novog demo nosacha zvuka:

1. Rodeo 2. Setao bih tvoga psa 3. Boljsoj! 4. Freezideri 5. Poljubi me 6. Nemam para 7. Da sam tvoj
+ bonus track LIVE IN SC: 8. Volim te jos 9. Distorzija 10. Busowacha

Afkors, koncert je humanitarnog karaktera, sav prihod ide u vracanje duga za snimanje u studiju :P

- 20:27 - Komentiruj (3) - Isprintuj - Zlinkuj

Apdejt

Stari logotip, nek tone u proshlost :)

Evo sam stavio stari logo ovdi jer mi mjeto sad krasi noviji i ljepshi i okrugli, a ak bum dobre volje mozda ga i animiram. Nacrto sam josh nekolko slika za nasumicna filozofiranja... Najme, ak je ikog zanimalo otkud ja krenem kad idem srat pizdarije, to radim tak da izaberem sliku koja me inspirira i krenem srat na temu iste. Glup i banalan shtos koj sam pobro s koalicijskog bloga za koj pishu uglavnom ljudi s koalicijskog popisa desno. Jedina kvaka je kaj mi dobro dodje imat shto vishe slika na temu watashija pa to shtampam ko yebena tiskara. Evo, josh imam sretnih 13 watashija u rezervi, a za fikciju josh 2 lika, 2 knjige i jedan horor... Daklem, moram pochet crtat fikciju u skorije vrjeme.

S vesele strane, danas sam napravil 10 sklekova... Dvaput!!!!! eto, sad sam sav nabrijan i u formi i sve mi dodje da se prijavim za nindjuu il nekaj... A sad me ispricajte, moram raskopat arhivu za neku pjesmicu il pricicu jer mi se neda tipkat

- 18:33 - Komentiruj (1) - Isprintuj - Zlinkuj

Fiktivna literatura - Primjenjeni fanatizam 1, 2 i 3

Obavezna literatura svakog ambicijoznijeg svecenika il politicara

Jednom davno, postojao je zli kralj Bulagmer XVII, osvajac koji je shirio svoje kraljevstvo nevjerojatnom brzinom. Neke ljude je napadao oruzjem, no s vremenom su mu se manja kraljevstva pocela samoinicijativno pridruzivat, shto po naredbi njihovog kralja, a shto zbog rushenja vladavine i prelazenje pod palicu Bulagmera XVII. Chinilo se da ce Buglamer osvojiti cjeli svjet, pa i sire, no jednog dana je nestao. Rat i kaos se proshirio svjetom istom brzinom kojom se sirila glasina o njegovom nestanku. Godine su prolazile i kaos se polako smirivao, a onda je jednog dana gotovo odnikud izronila knjiga "primjenjeni fanatizam 1" s potpisom Buglamera XVII. Knjiga je postala vrlo popularna i bila je kopirana u nebrojenim primjercima. Rijec "fanatizam" je postala normalan dio ljudskog vokabulara i omiljena tema u kafanskim raspavama. No, bila su dva problema. Prvi je bio shto je knjiga pocela stvarati svoje vlastite fanatike koji su fanaticno shtovali fanatizam. Mnogi su odustali od toga kad su po treci ili cetvrti put procitali knjigu i shvatili pravu poantu njene poruke, no snaga njene vjere je i dalje bila jaka. Drugi i veci problem je bila ta neobjasnjena jedinica. Gdje postoji 1, morao je postojati i broj 2.

Naposljetku je bio nadjen broj 2 u jednoj zapushtenoj kuchi preminulog anonimnog pisca, u dalekom selcu na rubu kraljevstva. Knjiga je imala prepoznatljivi potpis Buglamera XVII i ubrzo je postigla velik uspjeh kao i prva. Bila je chitana u svim pismenim djelovima kraljevstva i povecala kult obozavatelja knjige koji je bio mochan ali tolerantan. No jednog dana, odnikud se je pojavio "primjenjeni fanatizam 3" sa novim i jedva citljivim potpisom koji je glasio "Buglamer XVIII". To je vrlo brzo dovelo do ponovnog kaosa...

Ove simpaticne knjige prikazuju svjet kroz nove vidokruge i utjecu na ljude na najraznolikije nacine. Dok su nekima pomogle da se oslobode svojih mrznji zasnovanih na uvjerenju, u drugima je ta mrznja porasla i postali su uvjereniji nego ikad. Najproblematicniji su oni koji su ucenja iz knjiga primjenili za ciljeve shirenja svojih vlastitih uvjerenja pomocu pretjeranog vjerovanja nekih ljudi.

Prvi dio govori o tome shto je fanatizam i kako utjece na zivot covjeka. Objasnjeno je kako je fanatizam sveprisutan i samo je pitanje koliko ste fanaticni i prema cemu. Knjiga je pisana jednostavnim, ali mudrim rjecnikom, razumljivim mnogima. Zato je sakupila tako velik broj obozavatelja, no njene rjeci smiruju uzavrjele dushe pozivajuci se cak i na sebe. Evo djela di je to objashnjeno:

"Ako volite popiti piche u dobrom drustvu ili prije spavanja, tada ste normalan clan drustva. Ako pijete svakodnevno, tada postajete osoba koja se nemoze dobro zabaviti bez alkohola. Ako se budite ujutro i prvo posezete za bocom, tada ste iskonski alkoholicar. No u bilokojem od tih primjera, covjek moze bit fanatik ak govori ljudima o velikoj vaznosti alkohola i potice mrznju prema ljudima koji ga ne piju. Drugim rjecima, ako se svakodnevno opijate, manji ste fanatik od onoga koji rijetko pije ali se duboko vrijedja na ljude ako ne piju s njim, a taj je opet manji fanatik od onoga koji ne pije skoro uopce, ali pokusava provesti zakon da se uvede sveti dan klanjanja mladom vinu. Ista situacija se primjenjuje na mnoge druge aspekte zivota, kao na primjer knjige. Svi smo culi djecju pricu o tronogom lovcu na jednoroge mnogo puta i ja ju dan danas rado cujem ili ispricam i svaki put uzivam u tome, ali dok god se ne zalazem da lovcima treba naljepiti trecu nogu, dotle nisam fanatik. A opet, postoje ljudi koji srchano ratuju zbog svetih spisa koje nikad nisu ni procitali"

Pred kraj knjige postoji nekoliko kratkih prica koje govore o tome kako fanatizam utjece na ljudske zivote, od prosjaka do kralja. Nekima fanatizam pomogne, a nekima odmogne, no poanta svake je da se sve moglo puno ljepse rjesiti bez opsjedanja svojim ciljevima.

Drugi dio je podjeljen na 3 odjeljka. Prvi odjeljak govori o povodljivosti za masama. Opis obuhvaca sve od klasicne zaludjenosti necim jer je popularno, pa do ponasanja iznervirane skupine ljudi koji zajednicki marshiraju zbog odredjenih prohtjeva. Drugi odjeljak govori o razlici izmedju izmjenjivog fanaticnog promoviranja i posvecivanja zivota jednom cilju. Za sazetak cjelog odjeljka najbolje je pokazati ovaj primjer:

"...kako je (u pripovjetci) opisano, Shtef je bio opsjednut shirokim okovratnicima i dvije osobe su poginule zbog njegovog prohtjeva da ih svi na dvoru nose, no kad su ispali iz mode, gadno se je pokajao i predlozio uvodjenje zakona o obaveznim bjelim perikama na dvoru. S druge strane, Ivica je cjeli zivot posvetio zastarjelom sistemu racunanja i njegovoj promociji te izazvao mnoge probleme zbog racunalica koje nepotrebno kompliciraju zbrajanje nekompatibilno onom standardnom. Tko je od njih dvojice veci grjesnik? Ubojica, naravno, ali ipak, nemoze se ni znati koliko mrtvih je nastalo zbog gresaka u trgovini zbog Ivicinih racunalica"

Iako malo kompliciran i nepotrebno protegnut, drugi odjeljak je bio hvaljen od mnogih mislioca tadasnjeg vjeka, a bio je vrlo efektivan uvod u treci i zavrsni odjeljak prozvan "kada otkrijemo pravu istinu" koji govori o situaciji kad se fanatik nadje pred srushenim mostom njegove vjere. Shto ako sazna da je sve za shto se borio bilo krivo? Shto ako su sva njegova uvjerenja bila samo krivo tumacenje potpuno drugih stvari? Vrlo korisno poglavlje i savrsen zavrsetak obju knjiga, pokazalo se kao lijek za mnoge koji su ratovali za svoja uvjerenja iz cistog straha kako zivjeti ako prestanu vjerovati u ono za shto su se cjeli zivot borili.

Treci dio knjige je velikim djelom neprihvacen, no mnogima se pokazao kao koristan udjbenik u shirenju svojih uvjerenja. Citirajuci djelove prva dva djela, uglavnom van kontexta, ova knjiga pojasnjava na koji nacin upotrjebiti ljudski fanatizam u vlastite svrhe. Knjiga je podjeljena na vishe odjeljaka, jednostavno prozvanih: nevjernik, sluga, vlasnik, vladar i car.

"Nevjernik" pojasnjava kako zivjeti za svoje uvjerenje bez negativnih posljedica koje iskosni fanatizam nosi. "Sluga" se uglavnom poziva na prvi odjeljak drugog djela i pokazuje kako se moze sakupiti masa ljudi istih uvjerenja kao i onaj koji ih je pozvao. Evo kratkog primjera:

"Ljudi vecinu vremena nisu ni sami sigurni u shto tocno vjeruju. Osjecaju duboko u sebi da u to trebaju vjerovati, no nemaju nikakve znanstvene ili filozofske podloge osim one koju su sami zamislili ili su im drugi pripremili. Zato se ljude ne privlaci samim uvjerenjem, vec obecanjem o zivotnim uzicima ili sretnijoj smrti."

"Vlasnik" govori o preobracanju onih koji ne vjeruju u one koji vjeruju. Djelovi su cak izvadjeni iz vojne literature, posebno one o vojnoj stezi. "Vladar" govori o upravljanju skupinom vjernika i obozavatelja, te o sklapanju hijerarhije i uvodjenju reda u kaoticnu skupinu pratittelja. Posljednji odjeljak "Car" su uglavnom dodaci pisca o cilju i pogodnostima primjene ove knjige za bilo koga od svakodnevne osobe do vec postojeceg vladara. Usput je dodano nekoliko primjera za drzanje dobrih govora, te nekoliko tablica i dijagrama problematicnih situacija i njihovog rjesavanja.

Dok su prvi i drugi dio bili vishe kao vodici kroz zivot, treci dio je bio pravi udjbenik za one koji zele postati vladari. Kako sam pisac govori o trecem djelu:

"Tuzno mi je bilo gledati kako prve dvije knjige ostaju toliko poznate, a njihov potencijal toliko neiskorishten. Drzali smo u ruci oruzje sposobno za osvajanje cjelog svijeta, a nitko to nije razumio. Ovim znanjem, zato pokushavam pokazati kako je ljudski fanatizam neizljeciv i konstantan, te ga je pametnije probat usmjerit neg unishtit"

Treci dio je neuspjesno bio zabranjivan i danas se koristi kao obavezna literatura u nekim vojnim shkolama i iz nepoznatih razloga tamo ostaje vec nekoliko desetljeca

- 14:13 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

Muuuuuuuu

Ne, ovo je postalo zajebano jerbo sam isushio svu svoju vojsku rezervnih textova (zapravo nisam, al neke stvari su predosadne a ja josh nisam tolko ochajan). Jebiga, chinimi se da bum usporil s updateanjima jer sam zakljucio da sam se totalno uljenio i ne radim nish aktivno neg sjedim il lezim doma i crtam il tipkam il radim nekaj korisno al sjedeci i nejdem nikam il ak idem onda to nije nikam aktivno... Moram se malo aktivirat. Dost mi je kaj mi se chini da bum propustil tuxedomoon u nedjelju jer se na to nikom nejde a meni se neda tam zjaljat sam... Moram smislit neki sport kojim bi se bavio, a opet da nebude prevec naporan jer sam josh uvjek umoran od one partije shaha prije koju godinu. Aj, mora mi se priznat, PUNO hodam, al to je to od mene. Gledo sam danas troju, film je bio ochajan i koj mi je kuratz bio to ic gledat neznam i lalalala... Moram smislit neku aktivnost da mi mashta proradi jer inace bute josh danima chitali ovakve postove

- 02:44 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

19.05.2004., srijeda

Fiktivna literatura - Tehnomantika za neuke

Tehnomancy for the untrained

Ova odlicno sazeta knjiga gnomskog porjekla pokazuje najosnovnije tehnike korishtenja bioenergije za upravljanje i popravljanje tehnickih naprava. Najosnovniji koncept je energijsko ljecenje sprava koje je starost pocela nabijat na svoj oshtri vremenski zub. Isto tako, pokazuje svecenicima varijante blagoslova raznih vrsta naprava, od onih na navijanje do onih na okidanje. Naravno, tu su i mnoge druge manje magicne tehnike, kao sto su blagoglagoljivo uljenje metala, podmazivanje i timarenje drvne strukture i mnogi drugi korisni rituali, ukljucujuci i posljednju pomast, te rastaljivanje strojeva unistenih u boju.

Citatelj isprva mozda nece imati veceg uspjeha oko strojeva, uglavnnom zbog nevjere i neuvjezbanosti, no kako iskushava sve teze vjezbe, tako ce mu i one lakse bolje uspjevati. Sam autor o tome kaze u jednom djelu knjige:

"Mozda u pocetku stroj nece prihvacati vase molitve, no s vremenom mu mozete pokazati kako se trudite dovoljno oko njega. Jednog dana kad budete uvjezbani za kompliciranije razmjene bioenergije sa nezivom masinerijom, strojevi ce osjetiti vashe znanje i pocet ce vam vise vjerovati. Stroj mozda nije ziv kao covjek, no kroz njega kolaju velike kolicine energije naseg svijeta, a to je u samom korjenu ista energija koja tjera da covjek hoda, trava raste, ptice lete i vjetar pushe"

Nekadasnji tehnomanti su se zestoko protivili ovoj knjizi zbog provokativnih ideja koje su se promovirale u njoj, prvenstveno taj bogohulni pristup stroju kao covjeku, za razliku od njihovog tradicionalnog pristupa covjeka kao stroja. Evo djela u kojem je to najbolje opisano:

"Mnoga ucenja govore da za ovakav tip magije covjek treba biti dio stroja, no prava je istina da stroj mora postati dio covjeka i prihvatiti svu ljubav i snagu koju covjek ulaze u nju. Ako stroj ne zeli da bude ljecen, tada nikakav trud nece pomoci, osim same fizicke obrade. Stroju treba dati razlog da zivi, treba mu pokazati da je koristan. Volite stroj i stroj ce uzvratiti ljubav."

Knjiga je naposljetku prihvacena i u nekim shkolama uvedena kao obavezna literatura. Postoje mnogobrojne kopije, no samo one najstarije, male, pisane na orginalnom gnomskom sa drevnim naglaskom, imaju pravu povjesnu i financijsku vrijednost

- 15:35 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

U polusnu

Kapci su mi teshki

Evo sam napokon pred spavanjem. Danas je bio dug i glup dan al sam dobro jeo. Jeo sam komad pizze, pa chushpajz, pa sam pijo pivu i jeo neke kekse i vratio se doma jesti ribu. Vauf, zeludac me ubija al vrjedilo je. Sad josh moram popit miljon litara vode i onda mogu spavat na miru

A shto je to san? San je kao stvarnost, al nije jer se ne dogadja dok smo budn... ma nedami se laprdat, aj laku noch

- 02:47 - Komentiruj (1) - Isprintuj - Zlinkuj

18.05.2004., utorak

Fiktivne knjige - Vjechni upit

Vjecni upit

Ovu knjigu je sakupio jedan stari i anonimni svecenik u nadi da ce pomoci ljudima u trazenju vjecnog odgovora na pitanje o smislu zivota. Knjiga se vecim djelom sastoji od djelova drugih svecenickih knjiga, raznih folklornih prica, te izvadaka iz filozofskih razmisljanja poznatijih ljudi. U predgovoru je anonimni sakupljac te knjige objasnio:

"Moja jedina zelja je bila ujediniti sve bogove i sva vjerovanja pod jedan krov kako bi zajednickim snagama pronasli svoj smisao u ovim svemirima"

Knjiga je zbog svoje slobode, ali i mudrosti, postala vrlo popularna, pa ponekad i obavezno visokoskolsko gradivo u nekim kulturama. Godinama je shirila ljubav i toleranciju medju svojim citateljstvom.

Na zalost, zvog nekih izvadaka iz knjige boga Myrkula, te par filozofskih crtica jednog baatezuanskog mislioca, jedna orkovska nacija je krivo shvatila poantu knjige i pocela shiriti rjec mrznje kroz koju su pokusavali nasilno ujediniti sve narode pod jedan krov - njihov vlastiti. Na jos vecu zalost, mnogi citatelji su prihvatili novi pogled na knjigu i borba je veselo eskalirala na velikom podrucju

Kad su osvajaci napokon bili ugusheni, vecina knjiga je unisteno i njihovo postojanje strogo zabranjeno, iako i dalje njene kopije cirkuliraju mracnim znanstvenim krugovima

- 17:55 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Egipacke misterjoze

tajne medju hjeroglifimaa

Bash je nedavno bila emisija (josh jedna) o piramidama i njihovim energeckim utjecajima i kak je njima uspjelo izgradit ju tak velku a tak preciznu. Eeee, ochito niko od njih nije imo stotine tisucha robova pod sobom kao ja naprimjer... Hmm, ova rasprava je krenula u krivom smjeru, daklem, niko nije imo stotine tisuca robova ko neki keops i slichni brijachi. Chudan dio je navodno nevjerojatno poznavanje matematike kako bi izgradili mjesto s izdubljenim prolazima i rupama i labirintima i kipovima zmija koje bljuju vatru il pucaju strelice i ogromnom kamenim kuglama koje... Prije neg skrenem na polako zavarajuce zidove sa shiljcima, ajmo razmislit malo. Kolko tam ima piramida? 3? 4? 10? 45? 2718? 6832? 25397? Oke, pojma nemam kolko ih ima, aljebemu sve, nisu krenuli od najvece osim ak su bili totalno glupi shto sumnjam jer u tom sluchaju nisu mogli ni znat matematiku ni izgradit ishta i sve su to elijeni izgradili. To bi naravno imalo smisla da postoji elijenska kompanija grobnices 'r us koja je jahala skroz do zemlje da bi izgradila grobnicu nekom tikvanu i njegovim nebrojenim robovima. Daklem, valjda su poceli od jebene trokatnice, pa kad su vidli da bi tu stala samo ruka od faraona, onda su opetovali postupak i krenuli gradit nekaj veche. Ak bi im se to veche urushilo, onda back to the drawing board, a to ujedno objashnjava i otkud im tolki kamen - pasmaters, nisu valjda sve odjednom nosili... Ma glupa je prica, ajmo nekaj zanimljivije, recimo chuo sam jucer da nam je psa silovala labradorica i to onako kako bi mushki biblijski lijego sa zenskom - zguza. Jadan pas, sad ce opet imat neke traume i lajat na elijene, lajalo dosadno.

- 12:16 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Mrachna pjesma

brr, strashnooo

Da, to je ona pjesma iz boxa, prebacil sam ju tu da mogu napisat nekaj novog u box, trebam samo smislit kaj

A kako glupa slika reze pjesmu tak sam odlucio ubacit kratku prozu o mraku. Stara kineska poslovica kaze da je u mraku svaka krava crna. S druge strane, ako crna krava daje bjelo mljeko, dal je u mraku poneko mljeko bjelo dok je krava crna? Ja mislim da je, al neznam, idem po malo mljeka pa cu zgasit svjetlo i mozda javit rezultate testa iako sumnjam



Mrak

Ah taj mrak
koj mrachi sve nas
totalno je mracan
jebo ga pas
ne preza od zidova
ni grmlja ni zelja
ni venecijanera
ni polja punih hmelja
ni konja ni slona
ni svjezega zraka
nish nije sigurno
od pipaka mraka
i mracnih ludjaka

- 02:48 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

TV gledatelj

Puny human, TV is your master, worship it!

Joooj, danas sam imo kviz predvecherje, joooj, pasmaters, prvo sam gledo najslabiju karinu. Jos uvjek neznam koj debil je jadnoj voditeljici dao da glumi zlu osobu. Mislim da trebalo upucat sanju, pomaknut ovu iz najslabije karine na rtl i ubacit nekog ko za promjenu zna podjebavat ljude s osjecajem za mrznju prema natjecateljima. No da, bila je jedna natjecateljica tolko dobra pitchka da sam mislio da bu ispala u prvom krugu al kad ono zhena ispala pametnja od vecine njih, a onaj neuki seronja koj se pravil pametan i bil je na milijunashu je na kraju pobjedio... il nije? Ma, koga je to briga, poslje sam gledo upitnik al je onda bila gotova vechera pa sam presto gledat i jeo... Hmm, a jake li tv vecheriii...

No da, poslje nisam gledo nish, al onda je pala duboka noch i pocela repriza stardreka i pojavil se otac od onog doktora i zgledo mi je ko neki tip koj inace glumi indijca u loshim komedijama, samo mu je falil naglasak i quik-e-mart kapica!!

A poslje su bili prijatelji u svom podebiljenom izdanju nakon chega sam s veseljem zgasil tv i zasjeo se tu, a moro bi ich spavat... Evo sad cu, samo shto nisam

- 02:26 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

17.05.2004., ponedjeljak

Fiktivna literatura - Knjiga "Vo ko chita"

Radi se o vrlo rijetkoj knjizi uvezenoj u volovsku kozhu. Rijeci u njoj ne zrace ocitom magicnom snagom, nit ima na sebi ikakvih vidljivih prokletstava ili iceg slicnog. Vrlo je nepoznata knjiga jer ima jako malo kopija iste, vjerojatno su sve proizvedene istovremeno
U uvodu stoje zahvale svima koji su dali zhivot i zdrav razum za prijepis ove knjige. Sve je pisano na pojednostavljenom planar trade jeziku, poznatom shirom svemira u svih 5-7 dimenzija, no ima dosta goblinkog naglaska pa su neke rijeci teshko razumljive.

Uvodna pricica se radi o volu koji oce posheviti kravu, no krava mu kaze da je to nemoguce iako je on uporan u svojim namjerama. Zakljucuje kako mu krava neda jer je neuk, pa zbog toga siluje sve ostale zivotinje na farmi, te farmera. Na kraju mu krava dozvoli vol malo uziva u njoj jer misli kako se iz toga nece roditi djeca, no ubrzo iz jaja pocnu izlaziti mali volichi, svinja okoti 10 prasaca i jednog malog volicha, a farmerov trbuh pocne polako ali nekontrolirano rasti. Nakon toga bik izmlati kravu zbog nevjere, no tada i on shvati da mu je trbuh veci nego ikad i dobije osjecaj da ce israt najvece govno u svom zivotu.

Sama knjiga je kolekcija duhovitih narodnih pjesmica i pricica o farmerskim zivotinjama i njihovim dogodovstinama, te razni nacini na koje isti prevare farmera za svoju osobnu dobit. Tipican primjer je haiku, inace poznat na dalekom istoku, a ide nekako ovako:

Vrata
Kanta vode pala s vrata
farmer prosuo sjemenke
kokoshi su dobro jele

Najvazniji dio knjige je njen magicni ucinak. Prilikom chitanja, citatelj postaje nezamjetno jaci, no samouvjereniji u svoju snagu. Isto tako, tijelo mu postane pomalo cvrsce, a glava vrlo tvrda. Nakon cca pola knjige, citatelj postane zamjetno jaci, ali i pomalo agilniji. Otkriva kako mu se koljena savijaju u svim smjerovima. Nakon toga postaje cvrsci i one noci kad mu izbije rep, otkriva da vise nemoze koljena savijat prema otraga kao ljudi, nego samo kao cetvoronosci. U tom trenutku prestanak citanja ne pomaze i promjena je nepovratna bez profesionalne carobnjacke pomoci. Urzo mu izbijaju rogovi i pretvara se u vola. Jos par dana zadrzava svoje umne sposobnosti, nakon cega mu one pocnu naglo padati i citatelj zauvjek ostaje vol kao i svaki drugi. U slucaju da citatelj na vrijeme prestane citati knjigu, njegove novostecene sposobnosti opadaju i polako se vraca u normalu istom brzinom kojom se je i jachao. Knjiga je naizgled bezvrjedna, osim mozda pokojem goblinskom povjesnicaru, no niti on se nece isprsiti sa nekim neopisivo velikim svotama

- 21:04 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Postanak u biblijskom smislu

Ja sam adam, princ eternije...

Oke, znam tocan redosljed postanka iz samo jedne knjige - biblije. Al s obzirom da sam cuo i dobar dio drugih varijanti postanaka, opce mi nije jasno zakaj se svi raspravljaju da se postanci ne slazu. Svaka varijanta kaze da prvo nije bilo nichega, shto je vrlo interesantna i ocito netocna teorija, al jebo to nego nakon toga bog reche da bude svjetlo. I bi svjetlo. Prvo shto se skoro svi slazu da je bilo, bilo je svjetlo il neka pizdarija koja je proizvodila svjetlo. Nakon svjetla je bog po bibliji odvojijo nebeski svod od kopna. Chovjeche, koj je to hal, e, ono, prvo ima svjetla koje poplavi i onda se to raspolovi da jedno plavo bude gore, a drugo dolje... Vaaauf. Hm, vec vidim da ovaj text nebu imo ni poante ni poretka, al koga je to briga, ajmo pricat o necem drugom

Evo, shto bi vi stavili na doljnju polovicu odvojenog svoda? Bilo bi recimo kuuul da iznikne neko kopno iz vode jer to plavo je zapravo voda, a onda se sve zatamni i postanu zvjezde. Eee, al se onda opet zasvjetli i udje sunce s ljeve strane ekrana, a iz zemlje pocne nicat vegetacija i bujat i totalno ludo, al se onda to smiri i sunce ode i evo opet mrak. E, al dodje opet dan i sad po zemlji pocnu jahat neke pizdarije i skakat i letit i svashta i vidje bog jebote, kul je ovo... Da, bila bi to dobra animacija u flashu.

A sad malo o pupku. To je vjecno pitanje, jel su adam i eva imali pupak? Meni je prije pitanje jel su imali opce ruke il noge il kosu il ikaj jerbo su bili u raju di ti sve treba kolko i pupak. Mozda su dobili noge naknadno, od zmije. Ona ih je navodno zgubila tek nakon onog sranja oko jabuke i smokvinih listova. Bogzna, mozda ih je prije imala desetak, pa je bila ko velka stonoga koja je brijala na jabuke. Nakon shto mu je bog reko da ce odsad puzat po zemlji, jadnik je valjda prokleo dan kad je reko "psst, e mala, dodji malo vamo"

A sada malo rasprave o menstruaciji. Jel znate shto je to? Otkrio sam da dobar dio mushkih nije sigurno neg vrte glavom i vichu "joj fuj, odvratno aaa". Zapravo nikad nisam imo priliku vidit tu ljepotu prirode (a kaj kurac, nekima je i onaj ogavni nered od poroda isto ljepota prirode) al me je oduvjek fasciniralo to da se zhena rodi i nakon toga joj je normalno da zhivi u bolovima i napadajima higijene po tjedan dana u mjesecu. Prema bibliji, to je sve bilo jer je pojela jabuku spoznaje, pa je bog vidio "aha, imash list medju nogama, sad cu se pobrinut da taj list povremenoo i sluzi necemu!!"

Chudno...

A kad smo vec kod menge, nekad sam se pito jel su i zivotinje blagoslovljene tim charobnim darom prirode. Onda sam otkrio da velke zenke pasa imaju naviku ostavljat simpaticne crvene tragove po namjestaju i drugim dotad chistim mjestima. Zashto? Valjda su i one prozvakale jabuku, pa sad briju po svjetu umjesto da cosu jajca u raju i ne razmisljaju jel che bash njih onaj brodograditelj spasit od skorashnjeg potopa.

Eto, mislim da sam dovoljno srao o prvim ljudima i njihovim odnosima, osjecam se ko da sam jebenu santa barbaru preprico, a sad me isprichajte, idem nagulit krumpira

- 16:07 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Mali zmaj II - dolina vjecnog smrada

Rodijo se mali zmaj, drugi dijo

ovo je nastavak na doljnju prichu o malom zmaju. Onu pricu sam sanjao tocno onako kako je ishla, a ovu sam napisao vishe da vidim jel moguce napravit nastavak. Josh jednom UPOZORENJE: Ovo je prica za najmladje, ne ocekujte smislenost il ikaj slicnog

Godinama i godinama, mali zmaj je bio sretno ozenjen i imao vec nekoliko desetaka djece. Ugodan je bio taj zivot, a s vremenom se i promjenio. Narasle su mu duge kandje i plavi kineski brkovi, a i on sam je porastao. Sada je bio vec pravi zmaj.

Jednog dana, bas dok je imao svoj uobicajeni popodnevni odmor, osjetio se kako se nesto u njemu mjenja. Pogledao je ruku i primjetio kako mu bljedi. Nakon nekoliko sekundi, njegova zelena kozha je postala zuta. Odjednom je iz druge sobe cuo kako nekoliko djece panicno vristi "MAMAAAaa!". Potrcao je tamo i kroz prozor vidio kako krilati majmun odnosi vrecu s njegovom zmajolinom. Poletio je za njim, no prije nego se je uspio pribliziti, majmun je nestao u svjetlosnom bljesku.

U ocaju, sletio je dolje na zemlju da malo razmisli, a nebo mu je reklo "Taj majmun je djelo zlog carobnjaka iz doline vjecnog smrada. Nitko jos nije uspio doci do njega, a neces ni ti ako se pravilno ne opremis."

Bez puno razmisljanja, mali zmaj je poletio u toranj i sishao do podruma gdje je cuvao svoje stare oklope. Na zalost, svi oklopi su mu bili vec premali pa ih je dao djeci da se igraju, dok je on poletio van i zapitao zemlju kako da rjesi svjet od zlog carobnjaka iz doline vjecnog smrada.

"Ima nacina", rekla je zemlja, "ali prvo moras naci maramicu letecih amazonki u lebdecoj sumi na kisnom oblaku". Bez puno razmisljanja, mali zuti zmaj je poletio prema velikom kisnom oblaku koji je narusavao cisto i vedro nebo.

Kada je stigao tamo, oblak je bio prazan. Amazonke su sve odletjele na svoje popodnevno suncanje. Jedino je tamo bio ostrozubi vukozec koji je cuvao hram sa svetom amazonskom maramicom. Borba je pocela. Vukozec je bio brz i opasan, no zmaj je bio jaci nego ikada, a i kandje su mu bile toliko opasne da je nakon par zareza vukozec pobjegao panicno cvileci. Mali zmaj je uzeo maramicu i odnio ju nazad na zemlju.

"Obrisi nos", rekla je zemlja. Zmaj je prislonio maramicu nosu i puhnuo. Odjednom mu je iz nosnice izletila jaka zelenkastocrvena vatra koja je spalila i maramicu i dobar dio livade ispred malog zmaja. "Tako", reklo je nebo, "sada znamo da maramica nece pasti u krive ruke".

Ohrabren novom snagom, mali zmaj je poletio prema dolini vjecnog smrada. Na putu su mu se nasli jedan crni krilati vitez i nekoliko krilatih majmuna. Zmaj je zapuhao kroz nos i majmuni su zapaljeni pobjegli prema obliznjem jezeru. Na zalost, vitez je ostao neranjen. Izvadio je mac kojim je napao na malog zmaja. Mali zmaj je letao okolo i izbjegavao udarce dok na kraju nije vidio da nema sanse protiv naoruzanog viteza. Odletio je nazad do svoje spaljene livade i potisteno sjeo.

"Zelis li stvarno unistiti zlog carobnjaka", zemlja mu se obratila, "ima jedan mac, kao stvoren za tebe. Nalazi se duboko u vulkanu nemirne tisine. No pazi, ako uzmes mac, vulkan ce proraditi".

Mali zmaj je malo promislio, a onda se sjetio svoje zmajoline i brzo poletio u vulkan. Dolje u vulkanu je zemlja bila vrlo vruca pa je letio iznad nje, usput pazeci da krilima ne dodirne strop. Dosao je u jednu veliku okruglu pecinu prepunu lave. U sredini je stajao stalak sa macem zabijenim u njega. Mali zmaj je sletio na stalak i poceo cupat mac.

Nije ga jos ni izvukao, a vec je lava pocela stvarat velike valove koji su spricali po stalku. Mali zmaj je poletio i iz zraka iscupao ostatak maca. Kada je izvadio mac, mali zmaj nije vise gubio ni trenutka, poletio je prema izlazu dok ga je pratila explozija uzarene lave. Izletio je van, brzo skrenuo i jos brze odletio daleko od vulkana kako ga vruce kapi lave nebi pospricale.

Sada je bio spreman. Vise nista nije moglo stajati izmedju njega i zlog carobnjaka. Bez ikakvih zapreka, doletio je pred dolinu vjecnog smrada. Odvratan smrad pokvarenih jaja mu je poceo skakljat nos i mali zmaj je glasno kihnulo sto je izbacilo snop vatre iz njegovog nosa koji je zapalio zrak u smrdljivoj dolini i cjela dolina je pocela goriti.

Iz vatre je polako izasao zli krilati vitez koji je izvadio mac. Mali zmaj je izvadio svoj mac i borba je mogla poceti. Macevali su se neko vrijeme i pobjednik se nije mogao predvidjeti. Vitez je bio dobro uvjezban s macem dok je mali zmaj bio vrlo jak i brz. Borili su se do veceri kad je dolina prestala goriti i bila je potpuno cista. Ponovo se poceo nazirati miris pokvarenih jaja, no trebat ce jos mnogo dana dok se dolina ne vrati na svoj prvobitni smrad.

Vec su obojica bili umorni, ali tada je mali zmaj primjetio kako zli carobnjak leti kroz nebo, vukuci za sobom vrecu u kojoj je sigurno bila zmajolina. Zmaj je poletio za carobnjakom a vitez za zmajem.

Letili su tako satima. Mjesec je vec odavno bio na nebu a vukovi su zavijali iz okolnih suma. Odjednom, mali zmaj je iza sebe primjetio kako je vitez preumoran da bi mogao mahati krilima i kako umorno pada dolje. "Jedan problem manje", pomislio je i dalje letio za carobnjakom.

U jednom trenutku, carobnjak je nestao. Mali zmaj je stao u zraku i napregnuo oci, ali odjednom ga je nesto iza ledja udarilo po glavi od cega je poceo padati dolje. Brzo se je oporavio, no mac mu je ispao iz ruke i poletio daleko prema zemlji. Nije ga bilo vremena traziti, okrenuo se je prema gore i vidio carobnjaka kako se zlokobno smije.

Mali zmaj je vec bio lud od bjesa. Napeo je nosnice i htio zapuhati prema njemu kad se sjetio da je zmajolina sigurno jos uvjek u onoj vreci. Odlucio je koristiti lukavstvo. Poletio je u velikom krugu oko carobnjaka i poceo mu se priblizavati iz drugog smjera. Mislio je kako ga ovaj nece vidjeti u mraku, no carobnjak je samo prema njemu ispucao nekoliko munja i potjerao ga daleko od sebe. Tada je zmaj pogledao svoje ruke i shvatio u cemu je problem. Zuta boja njegovog tjela svjetlila je u mraku. To je sigurno isto bilo djelo zlog carobnjaka.

Cinilo se da nema sanse da se carobnjak unisti. Ali tada mu je palo na pamet sto je carobnjakova slabost bila. Najme, carobnjak je vladao dolinom vjecnog smrada a jedna stvar koje je u toj dolini uvjek nedostajalo bila je voda. Voda, naravno! Svatko ko nevoli vodu, radije zivi u smradu.

Mali zmaj je brzo poletio prema obliznjem kisnom oblaku, uzeo malo mokrog oblaka i brzo pobjegao prije nego ga vide amazonke i okrive za kradju njihove maramice. Doletio je stotinjak metara iznad carobnjaka i bacio mokri oblacic prema dolje. Od velike brzine, oblacic se je ohladio i pretvorio u hrpu vode koja je poletila prema carobnjaku i zalila ga. Carobnjak se je panicno poceo vrtiti i vristati, te je ispustio vrecu sa zmajolinom. Mali zmaj je vidio da nece stici za vrecom ali je ipak poletio za njom. Bas kad se cinilo da ce vreca udariti u zamlju, iz nje je izasla zmajolina i poletila sa svojim novim krilima. "Dar neba i zemlje", rekla je, "jer sam bila dobra prema njihovom omiljenom ratniku".

Dok su letjeli doma, mali zmaj je opazio kako se zuta kozha ljusti s njega i polako je ponovo dobivao svoje dobre stare zelene ljuske. "Toliko o carobnjaku i njegovim mocima", rekao je, "sad nas bar neko vrijeme nece ometati". Tiho su se vratili doma, pazeci da ne probude hrpu malih zmajica koji su pozaspali cekajuci na njihov povratak.

- 13:17 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

And sunday was his day of rest...

Ljepo je bit glup, a jos ljepse ljen i pravit se glup

Evo me samo kratko da rezimiram tjedan. Krenuo sam od utorka i stavljo textove po sistemu stvarnost-fikcija-stvarnost-fikcija... Tako da sam napiso 5 gonzo-filozofskih textova o sebi ili svjetu oko nas, 3 biografije fantasy likova i 2 kratke priche od kojih je jedna bila za najmladje a druga misticna horor pricha.

Planovi za buducnost su mi:
-Pisat duze textove o stvarniom svjetu
-Manje vas davit s fantasy likovima
-Skenirat neke stripiche napokon, pa da nemoram tipkat kilometarske textove svaki yebeni put
-Uvest opise znanstvenih i magicnih knjiga koje ne postoje, al cu ih ukratko prepricat i ubacit pokoj citat
-Uvest anketu neke vrste da vidim koje textove chitateljstvo najlakse probavlja
-Smislit ljepsi logotip jer je ovaj ruzan do jaja
-Smislit bolju boju za slova, a mozda ih malo i povecat, pa shto mi bog da
-Upisat napokon yebeno strelicarstvo jer su mi ruke opet omlohavile dok imam bolje noge neg puno zhena u svjetu jer puno hodam
-Manje pricat o tom kak je svjet u kurcu a vishe o tom kak sam ja super
-Nac posao s punim radnim vremenom di cu dobro zaradjivvat a necu davit ljude s glupim blogom

lalala, aj laku noch evribadi

- 01:52 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

16.05.2004., nedjelja

Fantasy likovi - Fred'ricus "medic" Benvenuti DeFranko

U demonskom zaselku gnomskoga grada, u obitelji Del Franklino, rodio se demonizirani gnom, od oca nazvan Singu'laris a od majke Bonjorno. Jos kao dijete odlucuje krenuti stopama oba roditelja te pocinje vjezbati svoje glazbene sposobnosti izmedju pomaganja majci u kuhinji i rada kao ispomoc u gnomskom laboratoriju. Sa 26 godina brzo odustaje od muzike i glume, shvativsi da nije nimalo talentiran za direktno sudjelovanje u umjetnickim izvedbama te se prebacuje na pisanje svoje prve drame, nadajuci se jednog dana postati veliki reziser.

Njegova dugo doradjivana drama o velikom znanstvenom otkricu i moralnim te zakonskim problemima oko primjene istog, napravljena je gramaticki i tehnicki savrsena pa vrlo brzo izlazi u mjesnoj zajednici, uz veliku promociju, nazivajuci ga mladom nadom za iduci vjek. Na zalost, drama vec pri prvoj izvedbi nailazi na najgore vrste kritike od publike jer skoro svi gledatelji napustaju gledaliste ne trudivsi se ni trositi trulo povrce na gadjanje glumaca tako dosadne predstave.

Ogorcen, jos prije zavrsetka bjezi inkognito u lokalni hram boga ili boginje Tije gdje se zaredjuje pod imenom Fred'ricus Benvenuti DeFranko i posvecuje zivot ljecenju ljudi. U hramu otkriva svoju novu i od tada najvecu ljubav - alkemiju. Nekoliko godina provodi isprobavajuci jednostavne kemijske procese i usput potpomaze muzicka djela nadarenih svecenika njegovog hrama.

Nakon nekoliko godina reda i rada u hramu, njegova zemlja ulazi u rat, a on odlucuje pomagati braniteljima na prvim linijama. U ratu je stekao neke prijatelje no oni svi vrlo brzo pogibaju jer ih je vecina bila umjetnicki orjentirana a takvi ne prezivljavaju dugo na prvoj crti bojisnice. Njihova pjesnicka i prozna djela, mladi gnom Benvenuti "medic" DeFranko sakuplja i zapisuje u knjigu "djela mojih suratnika" koju cuva kako bi ju izdao jednog dana poslje rata.

Zavrsnu godinu rata, odlucuje se ne vracati u hram jer shvaca da je njegovo mjesto ipak pomazuci ljudima te se zaposljava u planinama kao ispomoc spasiteljima izgubljenih putnika.

Zbog nedovoljnog interesa kraljevstva za spasilacku sluzbu, on i njegov nadredjeni strucnjak za trazenje izgubljenih dobivaju castan otpust. Srecom, knjiga koju je dao na izdavanje ima mali ali zamjecen uspjeh sto mu daje taman dovoljno novaca da nastavi svoju omiljenu karijeru kao alkemicar uz zdusnu pomoc svog bivseg vodje, bernardinca Fide.

Kako mu financije ipak nisu neogranicene, nalazi part-time job kao kuhar u ljecilistu za lagano i srednje oboljele beskucnike. Jednog dana, u njegovu bolnicu dolazi mlada i pomalo cudna putujuca glumacka druzina amatera sa nekoliko izvrsnih ideja i puno dobre volje. Bez previse razmisljanja, svi se obostrano slazu da im je kuhar/doktor vise nego potreban u postrojbi. Od tada Chef Medic Porcus (nadimci, cesto se tak predstavlja), uz svog najboljeg prijatelja Fidu, provodi logisticku ispomoc glumackoj druzini i usput im pomaze da postanu najbolja glumacka druzina ikad. Mozda nije najbolji kuhar na svjetu, ali je vise nego kvalificiran da izljeci bilo koga ako ih sve slucajno potruje sto se, zapravo, jako rijetko deshava.

Vecinu slobodnog vremena provodi uz kemikalije i pokusava usavrsit svoju kolekciju magicnih i nemagicnih napitaka, prashaka il cega vec. Vecina njegovih kolega je navikla na njegovu laganu nedrustvenost, te zivcane ili nezainteresirane ispade iako ih jos uvjek cesto iznenadi njegovo ponasanje kad se ustane na ljevu nogu

- 04:02 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

15.05.2004., subota

Lofci

u lov u lov, nekse patke slozee

Kad god cujem rjec "lovci", sjetim se vica:
-Shto su to lovci?
-Naoruzana i pijana skupina koja kroz shumu ide u birtiju

Zapravo, nikad nisam kuzio moderni lov. Aj ak neko nozem za maslac ide lovit medvjeda, al teshko naoruzana artiljerija nema puno za mislit, jedini neuspjeh je da im pljen, oh ne, pobjegne. A naoruzanje im je takvo da se nemoraju bojat ni zivotinjskih predatora, jedini ko je opasan po njih su njihovi kolege. Jebem ja takav lov, tak moze i moja mama lovit. Opce ne kuzim taj vjecan rat protiv prirode koju danas mozemo unistit pritiskom na nekolko tipki. Jebemu sve, ak ocete izazov, igrajte paintball, pa se osjecajte nadmocno nakon shto je protivnik imo shanse pobjedit vas. Il jos bolje, odite u lov golim rukama. Pa kad naidje medvjed, napokon bute se prestali molit da ne pobjegne. Il ak ste shupci usrani a zelite imat osjecaj nadmoci, odite lovit jabuke zracnicom. Zvuci glupo? A kak vam zvuci lov na zeca kojeg netreba ni pogodit neg je velka shansa da ga od samog pucnja chopi infarkt? A mozda vi lovite zbog hrane. Ma naravno, ima li ishta finije od zilave i neuhranjene divljaci? Ima, jebem vas osjetilno osakachene
By the way, nisam neki vegetarijanac il nekaj, ja drzim da je meso u normalnim kolicinama i iz normalnog izvora (znachi ne od industrijskih mutanata) zdravi i korisni dio prehrane. Zato si sad razmishljam sprzit jednog dobro uhranjenog lovca na patke. Dobar tek evribadi.

- 16:44 - Komentiruj (3) - Isprintuj - Zlinkuj

Fantasy likovi - Jim Dalewood

U dubinama lijepog ali opasnog svijeta Solarije, u ljudskoj obitelji Dalewood, rodilo se veliko i glasno dijete. Seoski svecenik ga nije ni pogledao nego je samo rekao "biti che ratnik". Nazvashe ga Jim.
Dvadeset i neshto godina kasnije, Jim postaje strazar u malom gradichu kraj vjecite magle. Jedne noci, prilikom prosjecne birtijashke makljaze, Jim je jednom covjeku prolio krv. Na prvi pogled prema krvi, neshto neljudsko se probudilo u njemu i zahtjevalo od njega samo jednu stvar. "Smrt!", vikao je nepoznati glas u njegovoj glavi. Ne slusavsi glasove razuma, Jim se zaletio na jadnika i sravnao ga sa zemljom, ostavivsi unakazeno tjelo na podu. Bio je zatvoren iste nochi.
U zatvoru je razmisljao o svojim optuzbama: Napad na fizicku osobu, ubojstvo, odupiranje hapsenju, vrijedjanje suda i laganje pod zakletvom... Vec se je vidio mrtvog, no u jednom trenutku se pojavio mali nosati poznavatelj borilackih vjestina i progovorio istim glasom koji je Jima nagovorio na ubojstvo. Bio je to Watashi the fightermonk. Jim je do tada mislio da je Watashi samo stara solarijska prica za plashit malu djecu i ostarjele paranoike, no bio je tu i stajao pred njim, tocno onakav kakvog su ga u prici opisivali. Tiho su razgovarali i dogovorili nacin da pobjegnu iz zatvora nakon cega su raspravljali detalje dok susjedni zatvorenici nisu poceli moliti Jima da prestane razgovarati sam sa sobom jer se njima spava.
Iduci dan, izveli su Jima na glavni trg na objavu presude. Prilikom cekanja na red, Jim je nadljudskom snagom potrgao lanac koji ga je drzao, ukrao mach od ostarjelog strazara i potrcao u maglu kraj grada. Nitko se nije trudio trcati za njim, znali su da tko udje u maglu, ne vraca se natrag.
U magli, Jim je otkrio jednu gadnu cinjenicu - Watashi je nestao. Nije bilo nikoga da vodi put. Morao je samostalno tumarati po magli i unistavati hodajuce mrtve koji su ga napadali. Nakon dugo vremena, napokon je izisao iz magle i nimalo nije bio odusevljen prizorom. Bila je to trula shuma kraj oronuloga gotickog gradicha u umirucem horor svijetu Ravenlofta. A na sebi je vidio najgoru promjenu. Sile u magli su ga ucinile jacim nego ikad, no izgledao je kao neljudska chudovishna pojava. Tjelesna kozha mu se zamjenila rastezljivim kornjacinim oklopom.
Odnikud se pojavio Watashi i pohvalio ga shto je jos uvjek ziv. Rekao mu je da je test gotov i nakon ovoga ce se potrudit da ga nauci sve shto zna. Jim je nakon toga nashao posao kao izbacivac u lokalnogj birtiji. U svjetu u kojem je zavrshio, ljudi se nisu previshe chudili neprirodnim pojavama i onima koji razgovaraju sami sa sobom

***

Nakon nekoliko tjedana uspjesnog rada, na vratima birtije se pojavio najcudniji trio likova ikad. Za jednog se cinilo da je shumski ranger, drugi je bio teshko naoruzani carobnjak, a iza nih je stajala smrt, glavom i bradom. Kasnije se razjasnilo da je to jednostavno covjek koji sanja da ce jednog dana zamjeniti pravu smrt, uglavnom na osnovu izgleda i glasa kakvog bi inace mogao proizvesti samo James Earl Jones sa par elektronickih dodataka. Njih trojica su prihvatili posao od lokalnog knjiznicara i zaputili se u shumu do vjeshtice koja je kasnila sa vracanjem neke papirologije. Jim je iste sekunde uzeo godisnji i krenuo sa njima u ludu i nezaboravnu avanturu.
Avantura, na zalost, nije tako dobro proshla jer je Jim ostao zarazen likantropijom u napadu vukodlaka. Na iduci pun mjesec se je poceo pretvarati u vuka. No to ga nije zaustavilo da sa svojim novostecenim kolegama nastavi besposhtednu borbu protiv neprijatelja svojih poslodavaca. Izvrsno im je islo, bar do jednog dana kad su se borili protiv shtakora i vecina boraca je dobila koleru. Na vrijeme su dobili ljek, no Jimov ljek je bio zarazen shtakorskom likantropijom i iducih punih mjeseci je zgrazao svoje kolege pretvaranjem u morbidnu kombinaciju psece njushke sa shtakorskim ushima i zubima. Moch vuka je bila primamljiva, no shtakor u njemu ga je ometao.
Jednog dana, skupina je dosla do velikog grada u kojem je stajao mochan hram boga Lathandera. Odmah su uvidjeli problem kod Jima i ponudili mu ljecenje. Jim je prihvatio ljecenje protiv shtakorske likantropije, pa su pripremili sve potrebne elemente za seansu, ukljucujuci 25 golih djevica. Bio je to ugodan prizor za sve osim za Jima koji je podnio veliku bol, ali je shtakor na kraju ipak izishao iz njega.
Drugi dan, naoruzana skupina Lathanderovih svecenika, odvela je Jima natrag u hram gdje su ga prisilno zavezali i odlucili mu skinuti vucju likantropiju. Jim se opirao chistom snagom volje i taman se chinilo da ce se izvuci, no bozja intervencija je presudila i rascupala Jimovo tjelo na milione sitnih komadicha.
Njegovi kolege su svecenicima platili za hitnu reinkarnaciju i Jim se vratio u potpuno novome tijelu.

Ali o tome drugi put

- 02:37 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

14.05.2004., petak

Starac i kopno

Staro, starije, prastaro

Danas idem pomalo tulumarit... Jeeeei :). Iako bi najradje ostao doma jerbo sam se uljenijo navelko. Shvatio sam da sam star kad sam vidio kolko su mladi oni koji sad slave norijadu. Pas maters i vrjeme, nikak da stane il nekaj. A jebat ga, imam josh dost za zivit iako mi se chini da bum to moral prilagodit drugim kriterijim. Kad se sjetim da sam nekad mogo skakat po najvecoj zimi pijan i spavat na klupi i putovat u pizdu maternicu prije ikakvog razmisljanja kak cu se uspjet vratit, joooj, stvarno se osjecam staro, a imam samo 24, jebesh mene ljenog ko mazga...

A glupog li danaa, al mozda se popravi do po nochi :)

- 19:53 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

Fantasy likovi - Gnyhluq Rattlestikk & Noittatroppa

Gnyhluk the goblin

U jednoj shumi, daleko od civilizacije, zivilo je divlje goblinsko pleme lovaca. Prilikom ljudskog otkrivanja svijeta, Chaunteaini hodocasnici su naisli na to pleme i pokazali im znanja i mochi svoje dobre boginje. Ubrzo su neuki goblini pokopcali osnove pracenja kalendara, okopavanja zemlje i ljecenja bozjom miloscu.
Chaunteia vidje da je dobro.

U tom istom selu, rodio se novi shaman, jos jedan sin Rattlestickov. Prozvali su ga Gnyhluq shto ne znaci nista, ali zvuci vrlo goblinski. Od mladsti je Gnyhluq pratio rijeci Chaunteaine onako kako su bile izrecene. Drzao se pravila i shtovao Chaunteaiu i u najvecim trenucima kusnje. A kusnje je bilo mnogo jer je stvarnost tamo bila slaba i povremeno demonsko biche bi se prosetalo shumom u nadi da ce zavesti neku naivnu dushu da predje na stranu zla. Neki goblini su, uceni starim znanjima, tolerantno drzali demone daleko od sebe dok su drugi, iznervirani gubicima nekih clanova, poceli zagovarati nasilno protjerivanje demona iz svoje shume.

Ljudskih hodocasnika nije bilo vec godinama, a nitko nije znao u kojem smjeru zhive, no i da jesu, nebi stigli pitati ih za misljenje jer je poglavica, zaveden mrznjom, proglasio sezonu lova na demone. Na ljeto je bilo dobro. Goblini su unistavali sve neprirodne pojave iz svoje shume dok se je, sad vec visoki i snazni Gnyhluq uglavnom brinuo za ranjene. Odbijao je ici u napad i jedino doba kad se je borio, bilo je u vrijeme neuspjelih pokusaja demonskih kaznenih ekspedicija na goblinsko pleme.

Shto goblini nisu znali, bilo je da su ih demoni pustali da ovi postanu ratnicko pleme i da mrznja ovlada njima. Te godine, festival berbe je proshao tiho i bez nekadasnjeg zara. Kao da su svi cekali mlado vino i druge ljepote koje je tek jesen dovodila. Gnyhluq se osjetio usamljenim u svom radu. Osjetio je kako svi drugi shamani svoje blagoslove plodova daju bez puno truda, te s polovicnim uspjehom. Osjetio je kako ni seoski totemmi nisu zarili nekadasnjom snagom, cak ni na sveti dan. Moc Chaunteaie je slabila u svima njima.

Mjeseci su prolazili, a borbe su postale sve rjedje. Cinilo se da se pleme priblizavalo svom uspjehu. Bez obzira na to, njihov lov na hranu je postajao sve krvolocniji, a nakon vecih borbi s demonima, pocela bi i spontana zrtvovanja ulovljenih zivotinja. Treninzi su postali sve rigorozniji. Cak ni Gnyhluk nije bio postedjen, posebno shto je svojom visinom i natprosjecnom snagom po nekima bio kandidat za shampiona, no previse lijen da bi se borio i previse fanatican da bi nanosio zlo, cak i demonima. Osjecao se vrlo beskorisno jer ni ljecenje ranjenih ratnika vise nije bilo tako efikasno kao nekad. Radio je duze i teze rituale nego ikad, no samo je mali i nevazni dio mochi bio provodjen kroz njega na ranjena tjela ranjenih lovaca.

Te zime, sa zebnjom se ocekivao myrkulov sveti dan. No, kako se priblizavao, tako su duhovi ratnika ostajali visoki, a cak su i se neki shamani osjetili jacima nego ikada. Tada je pocelo...

...i vrlo brzo zavrsilo. Prilikom velike demonske invazije, mnogi se cak nisu ni trudili pruzati otpor, jos veci broj je osjetio moc korupcije i okrenuo se na one koji su jos uvjek osjecali osjecaj duznosti prema ovozemaljskom dobru. Svi koji su ostali dobri su poginuli ili bili protjerani. Gnyhluq je pobjegao iz te sve guzve i odlucio ne vracati se u to mjesto zauzeto zlom i mrznjom. Mozda i zato shto ga je nekoliko manjih demona hvatalo jos dugo vremena dok je bjezao.

Bjezao je danima, mozda i tjednima dok njegovim lovcima nije udosadilo naganjanje glupog goblina, te su okrenulio paznju necem zanimljivijem kao shto je korumpiranje malih glodavaca ili lezerno gledanje drveta kako vene.

Tu je pocelo Gnyhluqovo putovanje kroz nepoznate zemlje. Uglavnom se drzao nenaseljenih djelova iako je povremeno nailazio na neka plemena i istrazivacke skupine, nudeci im ljecenje i rjec bozju. Nazalost, velik broj njih su bili pogani ili malog, ruznog i primitivnog goblina nisu shacali ozbiljno, posebno shto njegove moci nisu bile nimalo efikasne. Iz tog razloga je Gnyhluq prebacio fokus svojih rijeci na razne druge nacine trgovine, od izrade drvenih ukrasa, do kih proricanja buducnosti, sve u ime dobrote Chaunteiene.

Putovao je i dalje, radeci sto je mogao u ime Chaunteie, ali vjera mu je pocela jenjavati. No jednog dana, naisao je na opljackana kola pred kojim su bili ranjeni muz na samrti i zena s uspavanim djetetom. Previo je muzeve rane i pruzio svoju cegrtaljku, no u tom trenutku se je dijete probudilo i pocelo panicno vristati cudnim i neprirodnim glasom od kojeg se je i tesko ranjeni konj ustao, te pobjegao u nepoznatom smjeru. Tada je Gnyhluq shvatio. Njegova cegrtaljka, koju je koristio jos od rane mladosti, bila je napunjena negativnom energijom jos od ljecenja ranjenih ratnika iz svoga plamena. Bez ijedne rijeci, otisao je malo dalje od ceste i unistio cegrtaljku iz koje je izashao mali imp, dobro mu se nasmijao i otisao raditi sadisticke prankove nad okolnim pticama.

Gnyhluq je jos ucinio shto je mogao sa ranjenikom i nastavio s putovanjem u nepoznato. Hodao je nepoznatim stranama svijeta, ponekad shvativsi da se vrti u krug. Tako je jedne noci naisao na malo seoce i iz jedne kuche cuo zensko ridanje. Usao je unutra nepozvan i ugledao onaj isti bracni par od nekad sa tek nesto starijim, no vrlo oboljelim djetetom. Izgubivsi sve svoje sumnje, Gnyhluq je zasukao rukave, uzeo jednu djecju zvecku i izveo ples ljecenja, toliko savrsen da je sam na sebe bio ponosan jos danima kasnije. Osjetio je ponovo tu silu na koju je skoro zaboravio. Dijete je postalo zdravije. Malo zdravije, no dovoljno da prezivi dok ne dodje pomoc koja je vec odavno kasnila. Gnyhluqove moci su se polako pocele vracati polako ali sigurno. Nije bio ni blizu mocan kao nekad, no nakon te nochi se je poceo osjecati kao da bi mogao i brda pomaknuti kad bi za to bilo razloga.

Godine su prolazile i Gnyhluq se napokon smjestio na malu chistinu blizu velikog grada. Vlastitim rukama i s malo robne razmjene, napravio je podnosljivo mjesto za zivot s malim vigvamom i prostorom za logorsku vatricu. Chak je posjetio i Chaunteain hram u gradu par puta, uglavnom zato da razmjeni neka osnovna znanja, te da upozori o invaziji demona na svoje pleme kojem, nazalost, nezna smjer ni nista drugo. Upozorili su ga svecenici da Chaunteia i njeni vjernici rjesavaju takve probleme bozjom pomoci, a ponekad cak i silom, te da ako su nasli njegovo pleme, vjerojatno je veci dio bio unisten i njegovi ostaci se trenutno bore na rubu opstanka.

Odustavsi od trazenja svojeg sela, Gnyhluq je u svom novom domu napravio prostor pogodan za posjetitelje, uzgoj bilja, ljecenje onih kojima je potrebna pomoc i mnoge druge stvari. Napokon se osokolio i napraviti novi holy symbol, no vrlo neuspjesno. Greska je ostavila takav bljesak, da su ljudi jos danima pricali o mozebitnom sumskom pozaru. Taj isti bljesak je osim dobrovoljne vatrogasne organizacije privukao jos jednu osobu koja je oduvjek imala blage afinitete prema bilocemu svjetlucavom

Prilikom jednog radjenja vecere, Gnyhluq je u isti dan uspio slomiti shtap za okretanje raznja, zapaliti svoj vigvam i potrositi svu svoju zalihu svete vode na gasenje istog, jer je vedro u kojem je nosio vodu s rijeke bilo probuseno, pa nije nikako drukce mogao ugasiti pozar. Nakon shto je napokon zagasio vatru, shvatio je da tisinu uporno prekida mali ali neuracunjljiv zvuk smijanja koji je dolazio iz smjera debla za cjepanje drva. Isprva je potrosio par dana na razgovore i povremene svadje sa smijucim deblom dok jednog dana nije shvatio da na vrhu istog sjedi jedna mala ali humanoidna aura. Bila je to Noittatroppa, odbjegli pixie iz dalekih zemalja. To je bio prvi put da je Gnyhluq uopce cuo za pixije, a kamoli dozivio da vidi ijednog. Napokon ju je pitao shto ona radi tako daleko od svojih zemalja i njena tuzna prica je tada pocela

U davna vremena, postojalo je pixie pleme u vilinskim shumama. Pixies su voljeli raditi prankove jedni drugima, a posebno posjetiteljima shume. Noittatroppino pleme je bilo najuspjesnije u takvnim stvarima. Organizirano su smisljali takve podlosti da su ih se i ostali pixiei skoro pa pribojavali. Jednostavno, nisu bili dorasli njihovim pokvarenim umovima. Zato su svi zajednicki odlucili otici u dalek svijet i traziti nekog ko bi im dorastao. Godinama, cak i stoljecima su ismijavali elfove, no cak ni carobni shiljatouhi veseljaci nisu mogli puno uciniti da nadmudre pleme najpodlijih pixiea iz cjele shume.

S vremenom su pixiei shvatili samo jedno: oni sa carobnim mocima se daju lako nadmudriti, no njihova osveta zna biti ipak malo preopasna za cjelu zajednicu. Jednog dana su izvidjaci chuli za daleke zemlje u kojima zive ne-magicni elfovi, takozvani hoo-mani. Bez puno razmisljanja (pixies nevole puno mislit), ubacili su se na prvi istrazivacki brod i otputovali u daleku zemlju napuchenu tim hoo-manima. Po putu su drzali low profile, iako su nekoliko puta morali pobjeci s broda zbog elfova koji su sumnjali na uljeze na brodu jer to je jedini nacin kako bi objasnili nagla raspadanja bacvi s rumom usred vecere, nestanke velike kolicine biljnih nektara, cijele serije izvidjaca koje bi zaspale u svojim kosharama i najcudnije, bjezanje shtakora s broda koji ocigledno ne tone.

Ipak, dolazak je dobro prosao i pleme se ubrzo skrasilo u nekoj manjoj baruniji na samom dvoru. Pixieima kao da se dugogodisnji san ispunio. Bili su okruzeni mnogim neukim naivcima, ko stvorenima za njihove prankove. Nakon par generacija, neki ljudi na dvoru su shvatili da bas nije normalno da tolki ljudi zavrsavaju u ludnici, da bas tolke vecere propadaju zbog kuharskih greshaka i da se bas tolke poplave desavaju bas u trenutku kad je barun na shekretu. Dvorski svecenici su poceli shvacati u cemu je problem, no bili suvrlo nemocni po tom pitanju. Izludjen svime, barunov savjetnik nudi barunu rjesenje. Postojala je grupa thieflinga koji su se specijalizirali za rad s nepoznatim poltergeistima. Dogovor s barunom bio je izveden u najvecoj tajnosti, daleko od ushiju dvorca i dvorskih posjetitelja. Jednog jutra, odmah nakon urlika pjetla, thieflinzi su upali u dvorac i magicno ojacani krenuli u lov na njima vrlo vrijedna vilinska krila. Lov je bio vrlo opasan i neposten, a pixiei su vidjeli da im nema druge nego bjezati da spase goli zhivot.

U cjeloj toj strci, Noittatroppa se odvojila od glavne skupine i pobjegla u nepoznatom smjeru. Jos je koji dan ostala u okolini dvorca, no demonstrativna spaljivanja pixiea i nestanak svih njenih prijatelja ju je potjerao shto dalje od te barunije. Neko vrijeme je putovala i ubrzo je njena tuga bila zamjenjena tipicnim veselim duhom pixiea. Smisao za humor joj je ubrzo ponovo proradio i veselo je putovala zemljom u potrazi za bichem dostojnim njenog nemilosrdnog smisla za humor. Nazalost, vidjevsi da takve osobe nema, zadovoljila se s dobrodusnim goblinom cija nespretnost ju je lako mogla nasmijati bez da bi se ona opce potrudila nesto podmetnuti

Dok je prica bila gotova, goblin je vec odavno spavao. Noittatroppa mu je dala pusu, njezno ga je pokrila dekom, stavila mu stapic izmedju dva nozna prsta i zapalila ga. Sad nije bilo vrijeme za spavanje, trebalo je napraviti novi holy symbol, posaditi novo bilje i naci pogodnog materjala za prosirenje zivotnog prostora u ugledno ljeciliste za ljude, a ponekad i zivotinje

- 15:06 - Komentiruj (0) - Isprintuj - Zlinkuj

Drool drool drool

Ljubaaaaf

http://www.forum.hr/member.php?s=&action=getinfo&userid=1466
Eh, sretan rodjendan curica, jebem te depresivnu. No s veselije strane, evo malo vesele rasprave o ljubaviiii... Jesmo li razliciti od zivotinja? Jesmo, to je bilo glupo pitanje, al sam ga stavio ko uvod u svog psa. Najme, shechem malog manijaka po cesti i naidje zenkica. I on ode pozdravit ju i ni 5 ni 6 neg joj zabije nos u guzicu. Ova se jadna stala i malo si promislila. Nakon toga se okrenula i rekla "hello, al moje lice je u ovom smjeru, fala na pitanju". Pogledao ju je dugo i znacajno na pola sekunde i vratio se inspekciji njenog shupka. Oke, ova pricha je dosadna, radije bum prical o necem sjebanom pa da vas sve zdeprimiram. A evo, da ne ubijem cjelu stvar pizdarijama, evo lijepe pjesmice koju sam napiso prije triljardu godina i smatram ju genijalnim djelom jer je moje, a dobro je. Jako je dobro. Odlichno, u biti. No da ne duljim o tom predivnom nevjerojatnom djelu, evo ga samo za vashe ochi i ochi onih koji su ju vec vidli na svim stranama svjeta di sam ju poslo jer je tako neopisivo odlicna. Daklem, jen, dva, tri i:

Kad me deda mraz upita
da iskazem svoje zhelje
mene copi jedno velko
zimski sumnjivo veselje
ja bi jednoga pitchitcha
da ju rado malo mazim
da ju ugodno najezim
kad osjeti da prilazim
da ju gledam
da ju drzim
da ju nosim
da ju pipam
da se slatko malo ljutim
kad ju gleda neki klipan
da ju zezam
podjebavam
da me drzi
dok ja spavam
ceskam dok se
izlezavam
u samoci ju jebavam
pogledom otvaram vrata
da uziva dok me hvata
da uz mene nema straha
makar bila malo plaha
svjetom idu razne zene
bar je jedna i za mene
da si uzmem ju za muzu
slatke sise
meku guzu
da ne budem sav u bluzu
i da nije premlada jer buju me strpali u chuzu :P

I eto, tolko od mene za nochas, mislim da je ovolko bilo i previshe. Laku noch i dobro jutro

- 02:38 - Komentiruj (1) - Isprintuj - Zlinkuj

13.05.2004., četvrtak

Rodijo se mali zmaj

Grr, vau vau :)

U nedostatku ideje za danas, evo malo radova iz mladjih dana. Upozorenje: OVA PRICA JE SMISLJENA ZA DJECU, nemojte ocekivat bogznakaj


Sanjao sam cudan san. Sanjao sam da se rodio mali zmaj. Bio je toliko malen da mi je stao na dlan i simpaticno me gledao svojim zlocestim namrstenim okicama. Bio je i vrlo jak. Bio je toliko jak da je pri rodjenju izasao iz ljuske jajeta za koju su ljudi mislili da je pileca, al je bila tolko tvrda da ju nisu mogli razbiti kako bi ispekli jaje na oko, kajganu, omlet, biskvit za kolace, palacinke, sve je to mali zmaj volio jesti. Jeo je puno jer je puno trosio, sto na svoju nevjerojatnu snagu, a sto na snop vatre koji je mogao ispuhati iz nosa.

Zmaj je radio za dvije strane, nebo i zemlju. Nebo bi ga slalo u avanture kroz koje bi pomagao svjetu da postane bolje mjesto, dok bi mu zemlja ukazivala na oklope, carobne napitke i druge stvari koje bi mu olaksale nebeske zadatke.

Imao je zmaj i svoju zmajolinu koja je zivjela u visokom tornju. U pocetku joj je namrsteno svirao i pjevao serenade sa dalekog joj tla, dok mu jednog dana zemlja nije dala krila kako bi lakse mogao donjeti veliki dijamant sa carobne planine koji je nebu trebao da obogati jedno umiruce selo. Nakon sto je pomogao nebu, brzo je poletio do vrha tornja u kojem je bila mala zmajolina. Dok bi mali zmaj bio sa svojom zmajolinom, vise nebi izgledao onako zlocesto i ljuto nego bi imao svoj zbunjeno-veseli pogled koji bi raznjezio i najljuce veprove.

Jednom ga je nebo poslalo da razbije vrazja vrata u rusevinama starog grada, ali je zmaj bio preslab za tako nesto. Mislio je da to nece moci rjesiti, ali mu je zemlja rekla da postoji jedna stvar koja je dovoljno tvrda da razbije ta vrata. Bila je to ljuska iz koje se je rodio. Brzo se vratio u kuhinju u kojoj se je rodio i navukao je komad ljuske na glavu. Bio je jako simpatican sa tom ljuskom ali i strasno jak. Mogao je probiti bilo koji zid s kojim se je susreo i time je povremeno znao zadiviti svoju zmajolinu.

Sto je vise nebeskih zadataka vrsio, to je bio jaci i mocniji. Jednog dana je doslo vrjeme i zemlja mu je rekla da postoji oklop kojim moze pobjedit svakog neprijatelja na ovom svjetu. Taj crno-zuti oklop, pomalo je podsjecao na biljarsku kuglu sa siljkom na kacigi. Mali zmaj je u tom oklopu bio malo pognut ali je isto tako bio toliko tezak da bi me zabolila ruka i stisnula se uz zemlju kad bi on stao na nju.

Bas se vratio sa svojim novim oklopom do tornja ali je tamo saznao jednu strasnu vjest. Oteli su mu njegovu zmajolinu. Otimac je bio veliki kiklop iz uklete pecine. Mali zmaj je u ocaju pitao nebo, zemlju i sebe sto da ucini. Postavio je triput pitanje ali je dobio samo jedan odgovor... i krenuo prema pecini.

U pecini je doletio do kiklopa i ogromnom brzinom letio kroz njega, ostavljajuci zmajolike rupe od kojih je kiklop postajao sve slabiji dok se nije pocelo ciniti da ce pasti.

U tom trenutku sam se probudio pa nisam siguran sto se dalje dogodilo, no pretpostavljam da su zmaj i zmajolina zivili dugo i sretno. Zasluzio je to mali zmaj, nakon tolko vremena sto je radio za druge, bilo bi mu i vrijeme da malo s tim prekine i pocne zivjeti za sebe :)

- 17:40 - Komentiruj (5) - Isprintuj - Zlinkuj

12.05.2004., srijeda

Napadaji religije

Jel voli bog mazohizam?

Di sam i shto sam? Realno, trenutno sam na staroj 486-ici kraj kreveta i tipkam pizdarije jer sam na glavnoj kanti nekaj krivo stisnuo i sad mi provjerava neki CD i to traje li ga traje a neda se zgasit.
A di sam ja u ovom svjetu koj je prevelik da bi ga iko opce pokopcao? E, to je pitanje na koje ljudi uporno traze odgovor i chitaju kilometarske knjige na kojima dobro zaradjuje neki brijach, samo zato kaj se nezna zaustavit kad krene tipkat.
Po obicaju, opet me je chopila faza filozofiranja o religiji i vjeri opcenito. Cjelo vrjeme me neko jebe da vjera i religija nisu isto. Pasmaters, to i ja znam, al ak vjerujes, onda vjerujes u neku religiju, a iz osobnog iskustva znam da su sve vrlo slicne. Pitanje je samo koje djelove bute prihvatili kao povjesnu zanimljivost a kaj bu vam bil zakon za upotrebu u modernim drustvu. I nikak mi nije jasno zakaj ljudi jebu sa spikama "jedan bog - jedna knjiga" kad se u svakoj od tih knjiga nadje hrpa istih detalja. Bash sam nedavno slusho onog proljeva na banu jelacicu. Djete ima potencijala, a s obzirom na jak glas, trebo je radije pjevat u nekom christian-punk bendu. I tip krene "di mozete nac isusa? Jel znate di? Slobodno se ukljucite, recite nesto!". Debil! On stvarno misli da neko ima misljenje o tome shto laprda? Aj osim mene, al mene boli kita, samo mi jos fali s ludjakom raspravljat. A ovaj je nastavio "Na krizu? Kaj, odete u crkvu, nadjete kriz i evo isusa, da se klanjate krizu, jelda? E NIJE!!!". Moram priznat da me s time odusevio. Oke, malo je tipicni ortodoksni antipapski krscan, al vidim da ima potencijala, jos bi mogo on bit novi tata tereza. I cekam sad da kaze nesto "isusa mozete naci u sebii!!!!!" pa da umrem sretan, al bilmez mi izvali "Isusa mozete naci u ovoj knjiziii!!!!". I tu je sve zajebo. Mogo je komotno izvadit balogov bon-ton za djecu, bio bi podjednako u pravu. Zakaj su ljudi tolko ovisni o tome da bas njihova knjiga mora biti u pravu i da bas interpretacija te knjige od strane njihove skupine mora biti u pravu? (ovo su retoricka pitanja, molio bi da mi se ne javljaju proljevi s kilometarskim odgovorima)
Sad me seka poslala u ducan i lalala, zaboravih o cem sam tipko a ovaj glupi edit.exe nema wrap screen il ima al se meni neda trazit, pa cu pisat o necem sedmom. Recimo, asketizam olitiga samoodricanje. To se pojavljuje u svakoj religiji, ljudi koji se odricu vecine ovozemaljskih dobara i svode zivot na prezivljavanje. Zasto? Valjda isto zakaj si pas lize jaja - zato jer moze! Al ozbiljno, ljudi malo prevec uzivaju a prevec uzitka moze covjeka otupit. Basdh se susjed zalio da je do 23e probo sve normalno shto se prodat dade i sad nezna kaj bi sa sobom. Ak ce imat djecu, samo ce im to sasvjetovat - nemojte pit i pushit u 12oj jer bute potroshili mogucnosti za uzitke prije vremena pa bute se u 20oj chudili. Zato je u redu prihvacat umjerenost, a asketizam je po meni vishe kao neka udobnosna anoreksija (shto god to znacilo). Jebemumamu, pa ak mogu spavat na krevetu, koj me kurac tjera spavat na podu pored kreveta?!? Sumnjam da to boga veseli, ni jedna religija u sushtini ne kaze da je bog sadist, osim mozda sotonista i ateista, al oni su pubertetlije pa se ne racunaju.
I zato djeco nije pametno ic na filipine i pribijat se na kriz. Vjerujte da ce svaku religiju lakse promovirat normalna osoba, neg ona koja nema rupe u rukama i nogama jer za takve ljudi misle da su narkomani i nisu daleko od istine.
A sada reklame...

- 18:13 - Komentiruj (2) - Isprintuj - Zlinkuj

11.05.2004., utorak

Pun mjesec

Nocas je bio pun mjesec. Osjetio sam to. Nadamnom je predvladala zivcanost. Osjecao sam svaki detalj u zraku. Osjecao sam miris prasine ispod kreveta. Skoro pa sam osjecao kako mi neobrijana brada raste. A najvise sam osjecao tu bol. Tu neopisivu bol u zelucu koja me je tjerala da poludim. Vidio sam da nista od spavanja, mjesec je bio jak, a bol zbog njega je bila jaca. Ustao sam polako, pokusavajuci se odrzati na svoje dvije noge, no cak ni to nije bilo lako. Pocela je moja preobrazba iz covjeka u zvjer. Pitao sam se hocu li izdrzati tu muku. Prokleti puni mjesec. Tiho sam izisao iz sobe i pokusavao obuzdati zelju da skacem do stropa i vristim kao cudovishte. Na prstima sam skakutao pored druge sobe i uspavanih ljudskih tjela u njoj. Tada sam dosao do zatvorenih vratiju. Kroz kljucanicu sam vidio svjetlo. Netko je bio budan. Tiho sam zarezao i grebao po vratima, pridrzavajuci se jednom rukom za zid. "Cekaj malo, da se obucem!", rekao je glas i ja sam mudro cekao kako nebi podigao preveliku buku. No bol je bila jaca. Vise nisam bio covjek u pravom smislu rjeci. Zadnji tracak moje humanosti je polako odumirao dok sam rezao kao pas, sve glasnije i glasnije, prepun mrznje i neposluha. U jednom trenutku sam zarezao potpuno neljudskim glasom, te duboko i glasno udahnuo zrak, spreman da izvedem mochan neprirodni urlik koji bi zaplasio sve susjede oko mene. No u tom trenutku je sestra izasla van rekavsi "evo, jebote, cemu tolka zurba?". Utrcao sam unutra, svukao doljni dio pidjame i olaksao se uz jedno tiho ali ugodno "aaahhh". No sada se trebalo vratiti i zaspati... Prokleti puni mjesec

- 20:45 - Komentiruj (3) - Isprintuj - Zlinkuj

Jen' dva

I evo mi bloga, da mogu na tjednoj bazi seruckat o nicem pametnom, bas kao i svi ostali. Neznam zasto je tolka pomama i koje djubre nas je hipnotiziralo da se tu pojavimo, al sad je kasno za zasnovjetanja kad se treba nekaj napisat. Ovo je daklem probni post, tek olko da vidim kakvo je stanje i shto se tu da radit

- 19:28 - Komentiruj (1) - Isprintuj - Zlinkuj